Savladavanje ključnog dijela – osnaživanje kroz penjanje
06/25
@Roo Smith & Noah Kane
Roo Smith & Noah Kane
Drew Bates
Penjanje Katie Lambert nije joj samo dalo smisao života. Privilegij strasti. Osjećala je da je potrebno iskoristiti svoju vatru kao čin uzvraćanja široj penjačkoj zajednici i potaknuti žene da preuzmu vodstvo. "Ovo sam mogla ostvariti samo zahvaljujući ženama koje su došle prije mene i omogućile mojoj generaciji da pronađe svoje mjesto u svijetu sportskog penjanja".
Penjanje više nije opskurna aktivnost. Više nije namijenjeno samo problematičnim tinejdžerima ili neprilagođenim članovima društva. Vrata su se širom otvorila. Budući da su dvorane za penjanje danas posvuda, ljudi se lakše upoznaju s ovim sportom. To nije uvijek bio slučaj, osobito za Žene. U jesen 2005. Steph Davis postala je prva žena koja je slobodno ispenjala Salathé Wall na El Capitanu, samo 10 godina nakon povijesnog slobodnog uspona Lynn Hill na smjeru The Nose.
Osim tih velikih postignuća važnih za ovaj sport, pothvati i postignuća žena u penjanju ostajali su u drugom planu. U sportu kojim dominiraju muškarci žene su se u svijetu penjanja probijale iza kulisa. Ne zato što su bile išta manje sposobne ili impresivne, već zbog nedovoljne vidljivosti ne samo njihovih postignuća, već i nedostatka pristupa aktivnostima na otvorenom.
Za Katie Lambert, ta povijesna postignuća žena, zajedno s nekoliko slučajnih susreta na stijeni u prirodi, rasplamsala su strast prema penjanju. Gledajući druge žene kako vode smjerove i savladavaju neke od najpoznatijih smjerova na svijetu, povjerovala je da i ona to može – prepoznala je sebe na stijeni. U doba prije društvenih mreža i popularizacije interneta, susreti s takvim uzorima bili su rijetki, ali su ostavljali snažan trag.
“Moja je najveća nada za penjačice da će im penjanje omogućiti da dožive svijet i same sebe te spoznaju da se mogu nositi sa situacijama koje su ekstremne, ali uistinu izvanredne”
Budućnost pripada ženama. Više nije neobično vidjeti žene kako se penju, zajedno osvajaju planinske vrhove, neprestano ostvaruju velike pomake i postavljaju standarde u sportu, i za muškarce i za žene. Penjanje je postalo prostor za sve. Sve više žena, osoba različite boje kože i pripadnika kvir zajednica prepoznaje sebe u ovom sportu. Ovaj nevjerojatan prostor koji svi poznajemo i volimo postao je prilika da ga svatko učini svojim i razvije osobnu ljubav prema penjanju, bez obzira na to koliko se to razlikovalo od osobe koja se nalazi pokraj njega.
S ovim naglim porastom interesa za sport nameću se pitanja. Kako sve te novopridošle članove uvesti u sport i poučiti ih sigurnom bavljenju njime? Postoji li gornja granica do koje žene i penjački sport mogu dosegnuti? Što slijedi? Možda nemamo odgovore, no jedno je sigurno: žene će imati ključnu ulogu u svemu što slijedi. Nastavit će podizati jedna drugu kroz mentorstvo, partnerske odnose koji pružaju podršku te dijeljenje priča i iskustava. To je nit koja nas sve povezuje, uže koje nas vodi do vrha.
“U časopisima sam dotad viđala žene kako se penju na otvorenom. Vidjeti vlastitim očima kako jedna penjačica rastura bio je nadahnjujući trenutak – činilo mi se da i ja to mogu. Zapalio se plamen koji još nije ugasnuo”
